Tečaj meditacije - 2. korak

Na putu spoznaje postoje tri koraka koje tragaoc mora proći da bi dosegao Cilj. To su: koncentracija, meditacija i kontemplacija. Koncentriramo se jer želimo dostići Cilj. Meditiramo zato što želimo živjeti u srcu Cilja. Kontempliramo zato jer želimo postati Cilj.

Prema jednom općenitom pravilu tragaoci koji tek ulaze u duhovni život trebali bi započeti s koncentracijom i vježbati je najmanje par mjeseci. Jednom kada naučite kako se koncentrira, meditacija postaje jednostavna. No čak i kada ste sposobni meditirati, dobra je zamisao da se koncentrirate nekoliko minuta prije no što ćete započeti dnevnu meditaciju.

Koncentracija

Kad se koncentriramo, mi smo poput metka koji prodire u nešto ili poput magneta koji privlači predmet koncentracije prema nama. U tim trenutcima ni jednoj misli ne dopuštamo da uđe u naš um, bila ona božanska ili nebožanska, dobra ili loša. U koncentraciji se sva pozornost uma mora usmjeriti na određeni predmet ili subjekt. Ne gledamo niti prema naprijed, niti prema unatrag niti prema gore niti prema unutra, samo nastojimo prodrijeti u predmet svojom snažnom koncentracijom. To nije agresivan način ulaženja u nešto. Ta koncentracija proizlazi iz nepokolebljive volje duše ili iz snage volje.

Kad se koncentriramo, moramo osjećati da snaga naše koncentracije proizlazi iz srčanog centra, a onda odlazi gore prema trećem oku. Znači svjetlost duše nadolazi iz srca i prolazi kroz treće oko. Tada s tom svjetlošću ulazimo u predmet koncentracije i poistovjećujemo se s njime. Na posljednjem će se razvojnom stupnju koncentracije u predmetu koncentracije otkriti skrivena, prvobitna Istina.

Vježba 4. – Vježba koncentracije „Točka“

Ako želite razviti moć koncentracije, možete iskušati sljedeću vježbu. Najprije dobro umijte lice i oči hladnom vodom. Zatim načinite crnu točku na zidu u ravnini očiju. Stanite licem prema točki, na udaljenosti dvadeset pet centimetara i koncentrirajte se na nju. Nakon nekoliko minuta pokušajte osjetiti kako vaš dah pri udisanju zapravo dolazi iz te točke, te da i ona isto tako udiše uzimajući zrak od vas. Pokušajte osjetiti da postoje dvije osobe: vi i crna točka. Vaš dah dolazi iz točke, a njezin dah dolazi od vas.

Za deset minuta ćete, ako vam je koncentracija jaka, osjetiti kako vas je vaša duša napustila i ušla u crnu točku na zidu. U tom času pokušajte osjetiti da razgovarate sa svojom dušom. Vaša duša vas odvodi u svijet duše zbog spoznaje, a vi odvodite dušu u tjelesni svijet zbog očitovanja. Na taj način možete vrlo lako razviti moć koncentracije.

Vježba 5. – Vježba koncentracije „Vizija i stvarnost“

Slijedi još jedna vježba koju možete iskušati. Prvo napravite vrlo malenu kružnicu na zidu u ravnini očiju i u njoj crnu točku. Kružnica bi morala biti bijela, ne plava ili crvena niti bilo koje druge boje. Zatim stanite licem prema zidu na udaljenosti od metra i usmjerite pozornost na kružnicu. Oči vam moraju biti opuštene i poluotvorene. Neka snaga vaše koncentracije dolazi od sredine vašeg čela. Nakon tri, četiri minute otvorite oči do kraja i pokušajte osjetiti da ste cijeli od glave do pete – vaše oči. Cijelo vaše tjelesno postojanje postalo je ništa drugo nego vizija, a ta je vizija usmjerena na točku u kružnici. Zatim počnite smanjivati predmet koncentracije. Nakon par sekundi pokušajte osjetiti da je cijelo vaše tijelo postalo sitno kao točka na zidu. Pokušajte osjetiti da je točka drugi dio vašeg vlastitog postojanja. Zatim uđite u točku, probijte se kroz nju i prođite na drugu stranu. S druge strane točke pogledajte unatrag i pogledajte svoje vlastito tijelo. Vaše je fizičko tijelo na jednoj strani, ali ste vi snagom koncentracije svoje fino tijelo poslali na drugu stranu točke. Svojim finim tijelom vidite svoje fizičko tijelo, a fizičkim tijelom vidite svoje fino tijelo.

Kad ste se počeli koncentrirati, vače je fizičko tijelo postala sama vizija. Tada je točka još bila vaša stvarnost. Kad ste ušli u točku vizija i stvarnost postali su jedno. Vi ste bili vizija i vi ste također bili stvarnost. Kad ste iz točke pogledali unatrag prema sebi, postupak se obrnuo. U tom času ste vi postali vizija izvan sebe samoga, a mjesto na koje ste se vratili, vaše tijelo, bilo je stvarnost. Onda su vizija i stvarnost opet postale jedno. Kad na taj način uspijete vidjeti viziju i stvarnost, vaša je koncentracija posve savršena.

Meditacija

Koncentracijom usmjeravamo pažnju na što manji predmet, no u meditaciji našu svijest širimo u beskraj. Posao je koncentracije očistiti puteve za meditaciju. Kad meditiramo, nastojimo se proširiti kao što ptica širi svoja krila. Nastojimo proširiti svoju ograničenu svijest i ući u Univerzalnu svijest, gdje je radost, mir i Božanska snaga.

Meditacija je poput spuštanja na dno mora, gdje je sve mirno i tiho. Na površini ima možda mnogo valova, no to ne djeluje na more ispod površine. U svojim najdubljim dubinama more je sama tišina. Kad počnemo meditirati, prvo nastojimo posegnuti za svojim vlastitim unutarnjim postojanjem, za svojim pravim postojanjem, tj. za morskim dnom. Misli nas ne mogu uznemiriti jer je sav naš um mir, tišina, jedinstvo. Kao ribe u moru one skaču i plivaju, ali ne ostavljaju trag. Zato kad smo u najdubljoj meditaciji, osjećamo da smo mi more, a morske životinje ne mogu djelovati na nas. Osjećamo da smo nebo a sve ptice koje prolijeću pokraj nas ne mogu nas uznemiriti. Naš um je nebo, a srce nam je beskonačno more. To je meditacija.

Jedna kratka priča iz Upanishada (indijski sveti spisi): Učenik je molio svog Učitelja da mu objasni što je meditacija i kako se meditira. Učitelj je vidio da učenik još nije spreman te ga još nije htio podučavati. No kako je učenik neprestano dosađivao s pitanjem što je meditacija, Učitelj popusti te upita učenika:“Reci mi što je između jedne misli i sljedeće misli?“. Učenik je malo razmišljao pa reče: “Pa, ništa. Ništa nije tamo. Prazno.“ Učitelj reče: “E, to prazno malo više razvuci i to je meditacija.“

Vježba 6. – Vježba meditacije „Nebesko prostranstvo“

Držite oči poluotvorene i zamišljajte golemo nebo. U početku pokušajte osjetiti da je nebo ispred vas, poslije nastojte zamisliti da ste vi tako prostrani kao što je nebo ili da ste samo to nebo.

Nakon nekoliko minuta, molim vas, zatvorite oči i pokušajte vidjeti i osjetiti nebo u svom srcu. Molim vas, osjetite kako ste vi univerzalno srce i da je u vama ono nebo na koje ste meditirali i s kojim ste se poistovijetili. Duhovno je srce beskonačno prostranije negoli je to nebo, tako da u svojoj nutrini možete lako udomiti nebo.

Vježba 7. – Vježba meditacije „Morsko dno“

Sličnu vježbu možete napraviti sa dnom mora. Znači, spuštate se prema dnu mora, koje je u vašem duhovnom srcu i kako ste mu bliži osjećate sve veći mir i tišinu. Dok se konačno ne spustite na dno gdje vlada apsolutni mir i tišina. Dno mora je potpuno bijelo, a oko vas je more svjetlosti, mira i tišine. Ako vam dođu neke misli, zamislite da su samo male ribe koje plove pored vas, ali vas ne uznemiravaju. Vi ste sami mir i tišina stopljeni s morem svjetlosti.

Kontemplacija

Kroz koncentraciju postajemo usmjereni prema jednom cilju. Kroz meditaciju proširujemo svoju svijest u Beskraj i ulazimo u njegovu svijest. Ali u kontemplaciji urastamo u sami Beskraj, a njegova svijest postaje naša vlastita. U kontemplaciji mi smo istodobno u najdubljoj koncentraciji i najvišoj meditaciji. Kad se koncentriramo na Boga, možemo Ga osjetiti točno pred sobom ili pokraj sebe. Kad meditiramo, na putu smo osjetiti Beskonačnost, Vječnost i Besmrtnost u sebi. Ali kad kontempliramo, shvatit ćemo da smo mi sami Bog, da smo mi sami Beskonačnost, Vječnost i Besmrtnost.

Kontemplacija znači naše svjesno jedinstvo s beskonačnim, vječnim Apsolutom. U kontemplaciji Tvorac i tvorevina, onaj koji ljubi i Ljubljeni, znalac i Znanje – postaju jedno. U kontemplaciji postajemo jedno s Tvorcem i u svojoj nutrini vidimo cijeli svemir.

Kontemplacija se pojavljuje nakon mnogo godina, kad netko postane vrlo napredan u duhovnom životu. Kontemplacija je najviša prečka na unutarnjoj ljestvici. Vrlo, vrlo malo tragaoca ima sposobnost postizanja čak i ograničene kontemplacije, a i oni je svakako ne mogu postići po svojoj volji.

U vašem slučaju, još nema potrebe za kontemplacijom, zato što vaša koncentracija i vaša meditacija još nisu savršene. Kad vam koncentracija i meditacija postane savršena, morat će se i kontemplacija usavršiti. Tada ćete zaista biti sposobni ući u Najviše.

Tečaj meditacije - 1. korak

Tečaj meditacije - 3. korak