Trčanje

Pitanja i odgovori Sri Chinmoya o treningu i trčanju

Pitanje: Što misliš kakav bi najbolji stav atletičar trebao imati za vrijeme treninga i natjecanja?

 

Sri Chinmoy: Za vrijeme treninga atletičar bi trebao osjećati da se priprema da postane lijep cvijet. Potom, za vrijeme natjecanja trebao bi osjećati da je izrastao u lijep cvijet i sad je spreman predati se pred Stopala svog Gospoda Svevišnjeg. Ali ja govorim o atletičaru tragaocu. Ako atletičar nije tragaoc trebao bi osjećati da postoji poseban dan za svakog i svaku stvar u životu. Trebamo se pripremati duži period da bismo vidjeli taj poseban dan. To je kao završni ispit. Za vrijeme završnog ispita vidimo rezultat naše pripreme. Atletičar nemože održati ozbiljnost, voljnost i entuzijazam na istom nivou kroz cijelu godinu. Ali na taj određeni dan, dan natjecanja, može održati sve dobre kvalitete koje su mu potrebne da dokaže cijelom svijetu da je izvrstan atletičar.


Pitanje: Kako možemo održati entuzijazam i svježinu tako da trening ne postane zamoran i dosadan?


Sri Chinmoy: Možemo spriječiti da trening postane zamoran i dosadan ako držimo na misli da je trčanje ništa manje nego novo procvjetani cvijet koji svaki dan polažemo pred Stopala našeg Voljenog Svevišnjeg. Moramo osjećati da je ovaj novo procvjetani cvijet svakodnevno buđenje naše duše, jedna samodavajuća stvarnost koju svaki dan nudimo našem Voljenom Svevišnjem. Ako možemo održati ovo iskustvo dok trčimo, naš trening nikad neće biti zamoran i dosadan.

 

Drugi način da održimo svježinu i entuzijazam u našem treningu je da osjetimo jasan, značajan i plodonosan cilj. Ako možemo držati na misli ovaj značajan i plodonosan cilj, entuzijazam i svježina će automatski osvanuti. Ako cijenimo naš cilj, on će nam sam po sebi dati entuzijazam i svježinu. Nismo svjesni gorljivosti za našim ciljem koja bi nam pomogla dosegnuti ga.

 

Majka stoji na jednom mjestu i čeka da dijete dopuže ili dotrči do nje. Ali majka ne čeka i promatra samo pasivno. Ona također, ima ogromnu gorljivost da dijete dođe do nje. Ako majka vidi da je dijete pokušava ali ne uspjeva, trči prema njemu. Slično tome, u unutarnjem svijetu cilj stvarno dolazi prema trkaču. Ako cijenimo cilj i ako osjećamo da je cilj vrijedan truda, ako osjećamo da ima bezgranično stvari koje će nam pružiti, prirodno je da će nam cilj iznutra pomoći. Cilj ne želi od nas da uvijek osjećamo da je daleki plač. On želi da ga dosegnemo.


Pitanje: Ponekad osjećam da bih htio trčati, ali nešto iznutra me sprečava. Izgleda kao da se vodi unutarnja borba. Ipak, kad odem trčati osjećam se vrlo radostan.


Sri Chinmoy: Mi se sastojimo od tijela, vitala, uma, srca i duše. Ovi djelovi su članovi iste obitelji. Određeni su da idu zajedno. Najstariji brat je duša. Potom dolazi srce, zatim um, vital, pa tijelo. Ako stoje u redu jedan za drugim duša će biti u stanju da ih povuče, kao uže. Ako su postrojeni na ovaj način za dušu će biti vrlo lako da ih povuče za sobom.

 

Nažalost, to se ne događa na ovaj način. Duša će ići prva, ali srce neće biti tamo. Potom, s velikom teškoćom duša će ići da vidi gdje se srce skriva. U međuvremenu, um postaje buntovan i revoltiran. Kaže: „Ne, neću da idem iza tebe.“ Nakon toga vital postaje potpuno tvrdoglav. Kaže: „Ne, ja uopće ne idem!“

 

Šta će učiniti tijelo? Jadno tijelo želi ići, ali ne dobija nikakvu inspiraciju zato što ga vital i um ne podržavaju. Tijelo želi ići s dušom tako da će vanjsko trčanje ići zajedno s unutarnjim trčanjem. No, tijelo vidi da um ne želi ići, vital ne želi ići i srce ne želi ići. Tijelo će zatim početi sumnjati da li čini ispravnu stvar. Tijelo kaže: „Ako činim ispravnu stvar slijedeći dušu, kako to da srce i um, moja starija braća, to ne čine? Možda ne činim ispravnu stvar. Možda mi duša ne govori ispravnu stvar.“

 

Za tijelo će biti vrlo lako povjerovati ako mu duša kaže da moli i meditira. To je zato što čim kažemo 'duša' mislimo na Boga. Mislimo da je Bog unutar duše ili da je duša u Bogu. Duša i Bog idu zajedno. Bog daje poruku duši o unutarnjem i vanjskom trčanju. Duša sad pokušava povesti sa sobom mlađe članove: srce, um vital i tijelo. Ali kad se srce, um i vital ne pridruže duši sumnja počinje u fizičkoj svijesti.

 

Rano ujutro srce će prvo reći: „Zašto izaći vani i trčati? Vrijeme je za molitvu i meditaciju.“ Nekoliko minuta potom to isto srce neće imati dosta energije da moli i meditira. Reći će: „Vratit ću se spavati.“ Nakon toga um je takav lupež! Svaki puta kad srce nije u skladu s dušom, um sluša srce i potpuno ga podržava. Kada počne ovakva vrsta odvojenosti za tijelo je izuzetno teško da ostvari bilo što na fizičkom planu ovdje na zemlji.


Pitanje: Otkrila sam da je vrlo ne inspirativno trčati polako. Kako mogu ubrzati?


Sri Chinmoy: Brzina u trčanju u velikoj mjeri počinje u umu. Moraš razviti veću maštu. Zamisli da trčiš brzo i da cijeniš svoju brzinu. Tada dopusti da te obuzme radost i ushićenje tvoje mašte. Ta radost će povećati tvoju brzinu. Možeš također misliti o nekim ljudima koji stvarno trče brzo i pokušaj se poistovjetiti s njima.

 

U tvom slučaju nemoraš tražiti daleko. Tvoj muž trči puno brže nego ti. Mnogo put vidjela si ga kako trči brzo, tako da možeš svoje noge poistovjetiti s njegovim. Sljedeći put kad ideš trčati, čim počneš osjeti da si posudila njegove noge. Zato, svaki put kad želiš trčati osjeti da si u stanju koristiti njegove noge.

 

Sve ovo je zasnovano na zamišljanju. Naravno da možeš napraviti neke vježbe da povećaš brzinu. Vježbe razgibavanja i istezanja mogu malo pomoći. Ali mašta igra veliku ulogu u povećanju brzine.


Pitanje: Nekim danima trčim mnogo bolje i brže nego ostalim danima. Kako da ostanem veseo u dane kad ne mogu trčati najbrže?


Sri Chinmoy: Tvoje trkačke sposobnosti mijenjaju se svaki dan zato što si u drugačijoj svijesti svaki dan. Jedan dan osjećaš se lagano. Drugi dan osjećaš se teško. Jedan dan osjećaš inspiraciju drugi dan ne osjećaš inspiraciju. Ali kad budeš jednom barem malo trčao razvit ćeš osnovne sposobnosti trčanja, a te sposobnosti odredit će kako ćeš brzo trčati, čak i u tvojim sporijim danima. Ako jednu milju možeš istrčati za sedam minuta, onda na dan kad nisi u svom dinamičnom raspoloženju možeš istrčati milju za devet ili deset minuta. Nećeš ići na četrnaest ili petnaest minuta. Čak i u najgore dane nećeš trčati sporije od devet ili deset minuta.

 

Ako želiš u sporijim danima održati istu radost koju imaš kad trčiš dobro, možeš izvesti trik sa sobom. Zamisli da se umjesto prisiljavanja da tog dana trčiš dionicu deset minuta, odlučiš da trčiš tom brzinom. Ako osječaš da si prisiljen trčati sporije osjetit češ da si izgubio slobodu, a ti ne želiš da budeš ničiji rob. Ali ako osjetiš da si ti zapovjedio svom tijelu da trči dionicu deset minuta, nečeš se osjećati bijedno. Ako osjetiš od samog početka da je to bila tvoja odluka da trčiš tom brzinom, bit češ radostan kao da trčiš dionicu sedam minuta.


Pitanje: Ponekad kad počnem trčati postanem ljut, čak i bjesan.


Sri Chinmoy: Moraš znati da li si imao dovoljno odmora. Predpostavimo da prisiljavaš tijelo da trči, ali tijelo ne surađuje zato što tog dana nije imalo dovoljno sna. Ti imaš vrlo blagu i prijaznu prirodu, zato mislim da nisi dobio dovoljno odmora te noći. Potom, sljedećeg jutra proklinješ se i pitaš zašto trčiš. Trebaš više odmora da smiriš svoje živce.


Pitanje: Koliko moram biti oprezan u biranju trenera za trčanje? Koju kvalitetu moram tržiti?

Sri Chinmoy: Neki treneri znaju mnogo stvari vrijednih
za naučiti, ali vode vrlo nebožanski život. Ako trener ima nešto duhovnosti u sebi, pored svojih trenerskih sposobnosti, uzmi ga u obzir. Međutim, budi oprezan čak i kad je on dobar trener, ako je pored toga pun agresivnosti i nižih vitalnih osobina. Indirektno ili nesvjesno primit ćeš njegove nebožanske osobine u svoj život.

 

Nesvjesno pokušavamo imitirati ljude. Mnogo, mnogo učenika uništilo je svoj život kad su učili nešto od svojih učitelja. Učitelj može biti dobar u svom području, ali kad učenik postane zaljubljen u učiteljeve sposobnosti, a učitelj nije duhovan slobodno rečeno, onda učenik nesvjesno pati. Izgube svoje ideale. Zbog toga često ne savjetujem svoje učenike da uzmu posebnu poduku.

 

Moraš biti vrlo oprezan i odlučan u tome koliko mnogo želiš naučiti od učitelja, a da tvoj duhovni život nebude narušen. Ako si vrlo dobar u svom duhovnom životu, a počinješ učiti od trenera koji nije duhovan, čak i ako postaneš sjajan u trčanju, tvoj život može biti nepovoljno narušen. Može se dogoditi da tvoj životni cilj postane nešto drugo, pa počneš zanemarivati svoj duhovni život. To bi bila velika greška. Ipak, možešbiti dovoljno sretan da dobiješ dobrog trenera. Daleko od toga da on mora biti učenik nekog duhovnog učitelja. On može biti duhovna osoba, a to čak ne mora niti biti svjestan. Mnogo je takvih. Ako je dobar i ljubazan, ima jasan um i suosjećajno srce, onda je više nego duhovan.

 

Trkač može razviti vrlo jaku unutarnju vezu sa svojim trenerom. I onda što se dogodi? Ako trkač priziva prisustvo svog trenera, njegov stil, ohrabrenje, njegovu inspiraciju i dinamičku silu na startu ili čak za vrijeme trke, može vući dodatnu energiju i snagu od njega. Pored toga, predpostavimo da je netko veliki trkač kojeg poštuješ i idoliziraš. Ako svjesno prizivaš njegovu dušu za vrijeme trke, čak i ako nije tvoj trener dobit ćeš dodatnu snagu i inspiraciju od njega.


Pitanje: Kako naš vanjski osmjeh može pomoći našem trčanju?


Sri Chinmoy: Tvoj vanjski osmjeh može znatno pomoći tvom trčanju. Kada se smješiš razoružavaš svog neprijatelja. Uzmi trčanje u početku kao svog neprijatelja. Ako se nasmješiš kada se boriš sa svojim neprijateljem, što je u ovom slučaju trčanje, prirodno neprijatelj će izgubiti dio svoje snage. Tako, osmjehom izvedi trik sa svojim neprijateljem. Može zvučati besmisleno, ali uvjeravam te da je istina. Samo pomisli o svijetu trčanja kao neprijatelju kojem oslabljuješ snagu davajući osmjeh.


Pitanje: Zašto je ponekad trčanje na kratke pruge neugodnije nego duže trčanje?


Sri Chinmoy: Kada trčiš duže pruge možeš ići polako i ustrajno kao indijska volovska zaprega. Ali kada trčiš kraće dionice, za deset sekundi je gotovo, pa ćeš prirodno osjetiti nelagodu. Na kraćoj udaljenosti, čim pištolj ispali moraš stići do cilja. Startna točka i cilj su praktički isto mjesto. Ali u trčanju na duge pruge cilj neko vrijeme ostaje daleki plač. Za vrijeme koje traje da se dosegne cilj, možeš otkriti svoj vlastiti način za veću fizičku ugodnost dok traje trčanje. Imaš vremena, pa možeš mentalno mjeriti udaljenost i računati svoje sposobnosti na svoj vlastiti način. Ali kod kraćih udaljenosti, za samo nekoliko sekundi moraš dostići cilj. Najsnažnije, ako ne voljno, moraš cilju dati tijelo, vital, um, srce i dušu. Zato to postaje vrlo neugodno.

 

 

HR Home | Sri Chinmoy | Tečaj meditacije | Sri Chinmoy Centri u Hrvatskoj | Naš put | Kontaktirajte nas

Global Sri Chinmoy Centri Home