» »

Unutrašnji vapaj

Težnja je vapaj, žudnja koja se uzdiže u našem srcu. Unutrašnjim vapajem možemo ući u božansku svijest. To nije žudnja za ugledom i slavom. To je žudnja za našim potpunim, bezuvjetnim, bezgraničnim jedinstvom s Bogom, koji je Unutrašnji vodič našega životnog broda.

Neki su ga ljudi potpuno zaboravili. Neki pak znaju da Unutrašnji vodič postoji, ali ne žele imati nikakve veze s njime. Iskreni je tragalac svjestan potrebe održavanja neprekidne veze s Unutrašnjim vodičem. On nije zadovoljan tek time što zna da Bog postoji u njemu. On želi biti u Božjoj svijesti i razgovarati s Njime svake minute u danu.

Boga moramo učiniti živom stvarnošću u našemu svakodnevnom životu. Moramo osjećati da je Božja prisutnost izvanredno važna. Ne jedemo li svakog dana, izgladnjet ćemo tijelo. Isto tako moramo znati da ako ne molimo i ne meditiramo svakog dana, izgladnjujemo naše duhovno tijelo. Kad težimo plačući iz srca, Bog se odozgo spušta k nama; to je nalik na susret dvoje ljudi: jedan je na prvom katu, a drugi na trećemu. Mi se na drugi kat uspinjemo, a Bog na drugi kat k nama silazi. Tu se susrećemo i ispunjavamo jedno drugo.

Stubište do drugoga kata satkano je od vapaja našeg srca. To su vapaji težnje, to nisu suze što ih lijemo zbog nekoga pogrešnog postupka. Srce vapi i žudi poput uzdižućeg plamena što uvijek uspravan hrli u vis. Bog se spušta pun Milosti, poput rijeke što preplavljuje sve pred sobom. Kad se sastanu težnja i Milost, u nama se zbiva iskustvo božanskog ispunjenja zajedništva s Bogom.

-Sri Chinmoy